Kada sam prošle zime posjetila Beč zaljubila sam se u falafel. Nisam našla još niti jedan dobar primjerak u Zagrebu (preporuke primam!!!). Moja ljubav je bila tolika da sam rekla frendu da želim naći falafel u Beogradu. Svatko bi mislio da sam poludjela, ali moj frend zna da sam već luda pa je potražio na internetu što nam Beograd po tom pitanju može ponuditi. Našao adresu i odlučio mi udovoljiti. Nakon šetnje po gradu, nađosmo tu adresu... Da vam odmah skratim muke, radi se o Šauarma baru u ulici Svetozara Markovića 39 odmah blizu Jugoslavenskog dramskog pozorišta. Iako je bila gužva, svako čekanje je bilo više nego vrijedno. Ljudi, ovo je zbilja bio jedan jebeno dobar falafel. Porcija ogromna i nisam je uspjela cijelu pojesti. Pasta od harise se zove ljutika i kao veliki ljubitelj harise, toplo bi je preporučila.

Falafel možete uzeti kao obrok ili umotan u tortilji


Šauarma Bar

A kad već pišem o subotnjoj hrani, ne bi bilo loše malo spomenuti i kulture. Kao što sam već napisala ranije, prije početka bilo kakvih šetnji, malo si zguglajte i nađite neki turistički ured gdje će vam dati kartu grada (besplatna je kao i svuda). Kako zguglati gdje je ured? Lijepo, svuda ima Wifi i na jako puno mjesta je čak i otvoren. Ako ne nađete otvorenog, popijte kavu jer svaki kafić ima svoj Wifi.

Daklem, na karti smo odabrali u subotu obići cijeli centar. I to je bila šetnja (s puno alkoholnih predaha i predah za falafel) od nekih pet sati. Svakako ne smijete propustiti prošetati parkom Kalemegdan i vidjeti Beogradsku tvrđavu na kojoj imate prekrasan pogled na Dunav i Savu. Tvrđava je ogromna i kod nje se nalazi Zoološki vrt, Vojni muzej, kule, za klince imaju teniske terene, nogometne terene i dinosaure gdje vam nude šetnju kroz mezozoik. Na ulazu u Kalemegdan možete kupiti i suvenire. Kad smo već kod suvenira, toplo preporučam da ih pogledate i u ulici Kneza Mihailova kao i jedan veliki dućan suvenira u toj istoj ulici kod Trga republike.


Kalemegdan


Beogradska tvrđava

Uglavnom, pogledajte sve što je naznačeno na toj turističkoj karti, od Hrama Svetog Save do Narodnog muzeja, Narodne skupštine, Predsjedništva, Skupštine grada...


Hram Svetog Save


Narodna skupština


Obavezno posjetiti već spomenutu u prošlom postu Skadarliju s restoranima.

Dosta kulture!

Ajmo opet na hranu i cugu. Postoje vam mali kiosci koji nude Skadarlijske kobasice. Probajte obavezno! Imaju raznih vrsta i raznih priloga. Uspjela sam čak utrpat trećinu sendviča u sebe. A zašto samo trećinu? Jer mi je nakon cijelog dana cuganja u želucu bio već hektolitar piva. Dva su najpoznatija: Jelen i Lav. Oba su pitka i neće vas hvatat od njih glavobolja i žgaravica. Kao ljubitelj piva mogu reći da je to neki prosjek, neće vas od oduševljenja baciti na koljena, ali je pitko i čist prihvatljivo. Pozor, pozor!!! Na nekoliko ćete mjesta moći popiti pola litre pive za 8 kuna! Kad to nađete (ima jedna birtija kod Crkve Sv. Marka) ostanite tamo i udrite po tome. Vina imate po restoranima i pijte po preporukama. Cijene vina su kao kod nas. Da budem iskrena, probala sam dva crnjaka. Obzirom da nisam baš bila koncentrirana, nisam niti zapamtila niti napisala. Kad kažem probala crnjake, mislim da smo popili dvije butelje. Eto alkoholizma na vrata...


Skadarlijske kobasice uz Jelen i Lav pivo

A u nedjelju nas je moja prijateljica odvela na sladoled. Nisam neki ljubitelj sladoleda, ali me je uvjerila da nikada neću požaliti i da je to nešto toliko posebno da moram probati. Pa reko ok. Pa me ona odvela u Ulicu Vuka Karadžića u Moritz. Moritz sladoled je 100 % prirodan bez boja i aditiva i daju vam da prvo probate sve okuse pa odaberete. I kad uzmete sladoled od maline, zbilja jedete malinu. Savršeno! Ugodna atmosfera, osoblje ljubazno i oduševljeno predstavljaju okuse. Svaki put su okusi različiti jer samo rade one okuse koji su dostupni u to vrijeme (sezonsko voće nabavljaju od lokalnih dobavljača).


Odabrala malinu i tamnu čokoladu

Ako mislite da je u mene stalo još hrane i cuge... Varate se! Ostalo mi je još probati njihove rakije, malo se koncentrirati na vina, pobrstiti još specijaliteta srpske kuhinje, posjetiti Zemun i Ada Ciganliju koju nismo jer...

Tko nije čitao novine, ovaj vikend se odvijao Gay pride u Beogradu. I to bi sve bilo cool. Da se u subotu navečer nije održao samo dvjesto metara od našeg prozora Antigay prosvjed gdje su se okupili članovi organizacije Dveri. Dveri su desničarska organizacija jako, jako i jako agresivnih i glasnih ljudi. I koliko god smo mi htjeli van, kao i svi oko nas, zaključili smo da pijemo doma i prepustimo ulice mrziteljima. I to nam je obilježilo subotu navečer. Nažalost i većinu nedjelje gdje su nam kordoni i kordoni policije zablokirali većinu grada radi pripadnika Dvera koji su prijetili napraviti rusvaj. Moram priznati da nije bio ugodan trenutak kada sam se našla između kordona policije i pripadnika Dvera i morala skrenuti s puta da se ne nađem na putu bilo čijih palica. Također nije ugodna atmosfera kada stalno nadlijeću helikopteri, jure policijska kola i svi vas upozoravaju da idete na drugu stranu kada vidite ekipu u crnom koja ide prema vama. Zbog svega toga smo se morali spustiti drugim putem na kolodvor i krenuti ranije od planiranog iz centra. Srećom, na kraju znamo da je pride završio bez ozljeda i incidenata.


Kordon na Trgu republike uz vojna vozila. Nimalo ugodna situacija

No, kako mi je to rekla moja draga prijateljica iz Beograda: Dveri srećom ne čine većinu. I zbilja ne čine. Svatko vam želi pomoći, svi su nasmijani i Beograđani su zbilja topli ljudi. Iako vikend nismo uspjeli iskoristiti do kraja i vidjeti sve, prvom se prilikom tamo vraćam. Kad sjednu prve pare i nađem posao... Sjedam na taj bus i krećem. Jer ostaje još puno toga za probati i vidjeti. Ako zbilja želite putovati i pitate se gdje, evo vam svima topla preporuka: ODVUCITE GUZICE U BEOGRAD!

Za daljnje putopise i osvrte trebam posao... I lovu... Ali jedno znam! Čim otputujem i popijem i pojedem sve to mi nova destinacija nudi... Prvi ćete saznati.